novosti
„Pitajte vodstvo HOO-a na što je potrošen novac za plaće!“
Tomislav Paškvalin jedan je od naših najuspješnijih vaterpolista svih vremena i osvajač dva olimpijska zlata. Kao diplomirani pravnik već je godinama na rukovodećim dužnostima u sustavu sporta, a od prošle godine je na mjestu pomoćnika ministra znanosti, obrazovanja i sporta. Čelnici Hrvatskog olimpijskog odbora smatraju ga glavnim krivcem za sve probleme s kojima se trenutačno susreće krovna udruga hrvatskoga sporta, no Paškvalin do sada na te optužbe nije odgovarao. Njegovo viđenje „hladnog rata“ na relaciji HOO – MZOS je, dakako, nešto drukčije.
Zašto Ministarstvo nije prihvatilo Program javnih potreba sporta državne razine, odnosno Proračun Hrvatskog olimpijskog odbora za 2015. godinu?
- Kao što smo to objasnili čelnicima HOO-a i u našem dopisu, Ministarstvo nije prihvatilo taj program jer on nije u skladu sa Zakonom o sportu. To bi bio najkraći mogući odgovor na vaše pitanje.
Konkretno, koje su vaše glavne primjedbe na HOO-ov program?
- Prije svega, u tom programu je predviđeno financiranje Sportske televizije, što nije javna potreba u sportu. Zakonom o sportu jasno su definirane javne potrebe u sportu, a financiranje komercijalne televizije, odnosno trgovačkog društva, ne može se smatrati javnom potrebom u sportu Republike Hrvatske. Suprotno je to i Statutu HOO-a. Ovo ministarstvo već mjesecima ukazuje na taj problem, no u HOO-u to neprestano ignoriraju, pa i dalje troše milijune kuna na SPTV.
No, u HOO-u tvrde da Sportsku televiziju financiraju iz vlastitih prihoda (marketing, sredstva solidarnosti Međunarodnog olimpijskog odbora...), a ne od novca kojeg dobivaju iz državnog proračuna.
- Mislim da je vrijeme da tu priču o vlastitim sredstvima konačno pojasnimo i demistificiramo. Zadaće i ciljevi HOO-a su jasno definirani. Vlastita sredstva, naime, također trebaju biti u funkciji zadaća i ciljeva HOO-a i MOO-a, odnosno u funkciji unapređenja sporta i stvaranje rezultata sportaša. Ta vlastita sredstva, ako postoje, nikako se ne mogu koristiti za dokapitalizaciju Sportske televizije i otplatu kredita tog trgovačkog društva. Skandalozno je to što je 31. listopada prošle godine HOO platio banci 350 tisuća kuna kredita za Sportsku televiziju, a u isto vrijeme nije platio odlazak dizača utega na svjetsko prvenstvo i tekvondaša na svjetski kup! Eto, to vam je ta priča o famoznim vlastitim sredstvima.
Čelnici HOO-a ulaganje u SPTV objašnjavaju kao ulaganje u promociju hrvatskog sporta i ne namjeravaju odustati od održavanja tog projekta, iako je i glavni tajnik Josip Čop na Skupštini rekao da SPTV trenutačno „diše na škrge“.
- Oni SPTV pokušavaju prikazati čak i značajnijim projektom od ovog što ste rekli. Predsjednik HOO-a Zlatko Mateša je, tako, u rujnu prošle godine pisao premijeru Zoranu Milanoviću i od njega tražio da se Sportska televizija proglasi javnom potrebom u sportu!? Taj je zahtjev proglašen ne samo neprovedivim nego čak i neprimjerenim. Ne samo jer je riječ o trgovačkom društvu, već i zbog toga što je već do 31. prosinca 2013. to društvo proizvelo 60 milijuna kuna gubitaka, jer je kreditno zaduženo 37 milijuna kuna, jer ima 15 milijuna kuna duga prema dobavljačima, jer je u zadnjih 365 dana čak 314 dana bilo u blokadi, jer ne isplaćuje plaće i jer su se stekli svi uvjeti za pokretanje stečaja nad tim društvom. Molim čelnike HOO-a da objave "privremene" rezultate poslovanja Sportske televizije zaključno s 31. prosincom 2014. i pojasne nam kakva je budućnost te televizije. Već dvije godine slušamo priče o strateškim partnerima, no strateškog partnera i dalje nema. Zašto se SPTV u proračunu HOO-a pojavljuje tek 2014. godine, dakle nakon tri godine poslovanja? Zato jer je novac od kredita potrošen, drugih izvora nije bilo, pa se trebalo kroz državni proračun spašavati taj projekt.
Vaše se primjedbe na Program javnih potreba HOO-a, međutim, nisu odnosile samo na financiranje Sportske televizije. Koje ste još nedostatke uočili?
- Naveli smo još i nepostojanje jasno utvrđenih kriterija za raspodjelu sredstava nacionalnim sportskim savezima, kao i neusklađenost programa s planiranim proračunskim sredstvima za 2015. Pozvali smo, stoga, HOO da Program uskladi sa zakonima, svojim Statutom i ostalim propisima.
Je li hrvatski sport kolateralna žrtva trenutačnog odnosa HOO-a i Ministarstva? Kasne dotacije savezima, kasne plaće...
- Naprotiv. Sve ovo što Ministarstvo radi u interesu je hrvatskog sporta. No, ne možemo tolerirati nered, bahaćenje i stalno bombardiranje javnosti neistinama. Da budem potpuno jasan, mi smo do kraja prosinca 2014. isplatili HOO-u do zadnje lipe sva planirana sredstva za 2014. godinu, dakle 98.138.000 kuna. U tom su iznosu, naravno, bile i plaće za prosinac. Zašto te plaće nisu isplaćene, morate pitati vodstvo HOO-a! Zbog svega navedenoga iz ovog ministarstva više neće otići ni lipa ako ona nema svoje ime i prezime, odnosno krajnjeg korisnika – hrvatskog sportaša. U tom našem nastojanju uistinu ne vidim ugrožavanje hrvatskog sporta, što nam stalno predbacuju iz HOO-a. Štoviše, nadziranje namjene proračunskih sredstava naša je zakonska obveza. A, Skupština HOO-a bi trebala raspraviti o tome kako vodstvo HOO-a gospodari novcem koji dobije od nas. Gdje je otišao novac koje je Ministarstvo isplatilo u 2014. ako je HOO dužan i savezima i zaposlenicima? Na što je potrošen? Hoće li netko za to odgovarati?
Sve što ste rekli ne znači da do daljnjega nećete uplaćivati novac HOO-u?
- Naravno. Sve dok nam iz HOO-a ne dostave korigirani Program javnih potreba plaćat ćemo redovite programe nacionalnih sportskih saveza, posebne i razvojne programe, troškove najma prostora... Čim se oslobode prenesena sredstva od igara na sreću iz 2014., uplatit ćemo HOO-u navedena sredstva.
Zlatko Mateša često spominje 28 milijuna kuna prenesenih sredstava iz 2013. Što je s tim novcem?
- Stupanjem na snagu nove uredbe, 10. kolovoza 2014., sva prenesena sredstva iz 2013. su u cijelosti isplaćena HOO-u! Dobili su i sva sredstva prikupljena u 2014. do tog trenutka. Da nije bilo tog viška iz 2013. godine, ni HOO-u, ali ni svim ostalim korisnicima, ne bi mogao u potpunosti biti isplaćen plan za 2014. Novac od igara na sreću u prvom dijelu godine sporo pristiže, pa se upravo iz prenesenih sredstava tada financiraju programi. Od 10. kolovoza su nova pravila. Višak iz 2014. ne dodjeljuje se automatizmom HOO-u, već se iz tih sredstava financiranju programi. Igre na sreću nisu pouzdan izvor, ta se stavka može, ali i ne mora ispuniti. Nitko ne može reći „Imamo 20 milijuna kuna viška, hajdemo to odmah podijeliti“ jer bi u tom slučaju financiranje potpuno stalo. To je svojevrsno osiguranje za financiranje programa i ispunjenje planova svih krovnih udruga. No, u HOO-u svake godine dobiju 100 posto planiranih sredstava i još prenesu u prihode višak od Ministarstva, a ipak ostanu na kraju godine dužni jednu ili dvije plaće zaposlenicima te 4, 5 milijuna kuna savezima. Kakvo je to poslovanje?
Spomenuli ste nejasne kriterije za raspodjelu novca nacionalnim savezima. U HOO-u te kriterije očekuju upravo od vas, odnosno od još uvijek nepostojeće Nacionalne strategije sporta.
- Taj problem HOO prvo mora riješiti u svojoj kući. Oni su ti koji bi trebali donijeti kriterije, a nemaju ih. Upravo zbog toga su na prošloj Skupštini HOO-a dva uspješna nacionalna saveza - atletski i vaterpolski - uskratili podršku proračunu. Naša sportska inspekcija je utvrdila da je donošenje tih kriterija njihova statutarna obaveza, no oni ih i dalje ne donose.
Ima o tome ponešto i u novom Zakonu o sportu, na prijedlog kojega već ima dosta primjedbi, čak i od strane vaših kolega iz Hrvatskog kluba olimpijaca. Željko Jerkov je, tako, žestoko iskritizirao članke koji se tiču statusa sportaša („profesionalizam“ s 2600 kuna) i sportskih klubova (forsiranje sportskih dioničkih društava). Bit će tih primjedbi, zasigurno, još...
- Mislim da svaku takvu kvalitetnu primjedbu treba uvažiti, naročito kad dolazi od ljudi koji su bili operativno uključeni u rad klubova. Željko Jerkov je na primjeru KK Split zasigurno jako dobro upoznao tu problematiku i njegove primjedbe ćemo sigurno uzeti u obzir u traženju konačnog rješenja. Ovo je, ipak, tek Nacrt Zakona o sportu i do njegovog konačnog donošenja još ćemo mnoge stvari poboljšati. Jasno je da svi sudionici u sportu uvijek traže sebe u tom zakonu i da će uvijek biti puno primjedbi i nezadovoljstava. Trebat će, stoga, i dosta međusobnog razumijevanja. Vjerujem da ćemo sve to stići napraviti i donijeti novi Zakon o sportu za mandata ove Vlade.
Generalna primjedba svih koji prate i vole sport je ta da se za sport u Hrvatskoj izdvaja premalo novca. Nije li 100-tinjak milijuna kuna godišnje za sport na državnoj razini premalo, posebice kad se zna da smo sport proglasili djelatnošću od posebnog interesa?
- Vjerojatno ste u pravu, no s obzirom na gospodarsku situaciju i probleme u društvu, taj je sportski budžet u ovom trenutku realan. Što ne znači da ne trebamo napraviti sve da se status sporta u društvo popravi. Institucionalno, to bi se moglo napraviti kroz nekakav središnji ured za sport ili posebno ministarstvo ili vezivanjem uz neku drugu djelatnost, primjerice, kroz neko buduće Ministarstvo turizma i sporta... Sve su to rješenja o kojima se razmišlja i koja bi, zasigurno, unaprijedila status sporta u Hrvatskoj.
Ugledu tog sporta svakako nije pridonijela nedavna afera s nagradama za vrhunska sportska dostignuća. Tim više što „slučaj Prot“, čini se, nije bio jedini primjer takvog izvlačenja proračunskih sredstava. Te nagrade dodjeljuje upravo vaše ministarstvo.
- To su uistinu sramotne stvari! Vidim da je Franjo Prot, član Vijeća HOO-a, smijenjen s mjesta predsjednika Upravnog vijeća Hrvatske olimpijske akademije. Je li time priča o njegovoj odgovornosti gotova? Mi smo ušli u postupak revizije tih nagrada koje je ovo ministarstvo dodjeljivalo u dobroj vjeri, temeljem Vladine uredbe, uopće ne razmišljajući o tome da bi si sportski djelatnici mogli pogodovati tako da lažiraju svoje funkcije i ulogu u osvajanju odličja naših najboljih sportaša.
Kako komentirate to da se i za ovaj skandal u Hrvatskom taekwondo savezu, kao i za sve prijašnje problematične situacije u hrvatskom sportu, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša proglasio nenadležnim i da nema nikakvog komentara?
- Ja to ne razumijem i nemam odgovor na to pitanje. Mi i dalje nemamo odgovor HOO-a na pitanje što će poduzeti u vezi s tim slučajem, a nemamo ga jer se zbog partnerstava i savezništava unutar HOO-a o takvim stvarima čelnici naše krovne sportske udruge nikad ne izjašnjavaju. Ali zato nas optužuju za narušavanje autonomije hrvatskog sporta uvijek kad tražimo odgovore zbog nepravilnosti u HOO-u...
... i tvrde da bi zbog toga Međunarodni olimpijski odbor mogao suspendirati HOO.
- Gdje se to država upliće u autonomiju sporta? Uplićemo li se mi u imenovanje sportskih tijela i izbor sportskih dužnosnika? Ne. Mi samo kontroliramo zakonitost poslovanja, a posebice trošenje sredstava koja odlaze iz Ministarstva jer prema Zakonu o fiskalnoj odgovornosti za njih odgovara ministar. Do detalja smo upoznati sa svim važećim dokumentima MOO-a i Europske unije koji govore o autonomiji sporta. Mi ne samo da poštujemo sve te odredbe, nego smo HOO-u dali golema prava i ovlasti kad je sport u pitanju. Oni, nažalost, godinama proizvoljno tumače i koriste ta prava. Jedna od važnih preporuka MOO-a je dobro upravljanje (good governance), pa bismo, možda, mi mogli na to ukazati Međunarodnom olimpijskom odboru kad je HOO u pitanju...
Marin Šarec
