kolumne
Kad nema Blanke nema ni skokova preko dva metra
PITAJU ME OVIH DANA MNOGI što se to događa sa ženskim skokom u vis. Na zadnja dva mitinga Dijamantne lige pobijedila je 37-godišnja Španjolka Ruth Beitia s preskočenih 190 i 193 cm, otprilike na tim visinama skaču i sve ostale visašice iz svjetskog vrha, a skokovi preko dva metra čine nam se kao nešto daleko i sasvim nemoguće.
Najjednostavniji odgovor bio bi: To vam je zato što nema Blanke Vlašić! Iako je ovdje riječ o tipičnom hrvatskom pretjerivanju, nije to ni tako daleko od istine. Blanka se oporavlja od operacije i priprema se za nastup na Olimpijskim igrama, Ruskinje su suspendirane zbog dopinške afere u njihovom savezu, a Amerikankama su ove godine važne samo i jedino Igre u Riju. A bez svih njih skok u vis nije ista disciplina. Kao što to ne bi bila ni utrka na 100 metara bez Jamajčana i Amerikanaca.
Zgodna je, međutim, ovo prigoda da se 50 dana prije početka Olimpijskih igara istakne vrijednost i veličina onih 165 (?!?) Blankinih skokova preko 200 cm, kao i svih onih sezona u kojima je ženski vis bio možda najjača i najzanimljivija disciplina atletskog programa. Tako je 2007. godine osam visašica letjelo preko dva metra, najviše Blanka Vlašić 207 cm, a godinu dana kasnije ih je sedam išlo preko visine koja dijeli solidne od odličnih visašica. Najbolja je s 206 cm opet bila Blanka.
Blanka je s 208 cm preskočenih na Hanžekovićevom memorijalu – što je drugi skok svih vremena – predvodila listu visašica i 2009. godine, kad je šest skakačica preletjelo 200 cm. Baš kao i 2010. kad su s 205 cm na vrhu svjetske ljestvice bile Blanka i Amerikanka Chaunté Lowe. Te godine je ženski vis dao i službeno najbolju svjetsku atletičarku, kao i najbolju sportašicu Europe i svijeta. Riječ je, dakako, o Blanki Vlašić. Inače, da ne ispadne kako je preskočiti dva metra nešto sasvim normalno, recimo i to da je tu famoznu visinu u cjelokupnoj povijesti skoka u vis preskočilo tek 50-ak visašica!
To su, eto, brojke. „Umjetnički dojam“, veliki dvoboji na velikim natjecanjima i većini najjačih atletskih mitinga, česti napadi na svjetski rekord, gledatelji koji „skaču“ s visašicama, ples na strunjači i poplava emocija..., sve to je još i dojmljivije od gole statistike. Ove sezone, istina, ne gledamo ništa od navedenoga, no to ne znači da do kraja ljeta nešto do toga ipak nećemo vidjeti.
Za dva mjeseca, na Olimpijskim igrama u Riju, bit će to neka sasvim druga priča, s drugim glavnim junakinjama. Naime, barem za jednu od njih sigurni smo da će ženski vis učiniti neusporedivo zanimljivijim negoli je to sada.
Ako bez Blanke nema skokova preko dva metra, vidjet ćemo ih, zasigurno, u Riju.
Marin Šarec
