novosti
Sto pedeseta godišnjica rođenja Franje Bučara – promicatelja hrvatskog olimpizma
Zagreb, 25. studenoga 2016. – Na današnji dan prije 150 godina u Zagrebu je rođen Franjo Bučar, svestrani promicatelj ideja olimpizma i utemeljitelj modernog olimpijskog pokreta na prostoru Hrvatske. Svjestan uloge pojedinca u promicanju društvenih vrijednosti, proaktivno je djelovao u cilju promicanja sporta, prezentacije i omasovljavanja novih sportova, nastupa hrvatskih sportaša na olimpijskim igrama i primanja Hrvatske u Međunarodni olimpijski odbor, čijim je članom postao 1920.
Povodom 150. obljetnice njegova rođenja, ne možemo ne spomenuti da Hrvatska - od prvog nastupa i brončane medalje Milana Neralića u mačevanju na Olimpijskim igrama u Parizu 1900., zaključno s nastupom hrvatskih sportaša na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016. - broji 933 olimpijca (uključeni su svi sportaši koji su nastupili na olimpijskim igrama od 1900. do 1988. godine a rođeni su u Hrvatskoj odnosno koji su na olimpijskim igrama nastupili kao članovi hrvatskih klubova te svi hrvatski sportaši koji su izborili nastup na Olimpijskim igrama od osamostaljenja Republike Hrvatske odnosno od Olimpijskih igara u Barceloni 1992. do danas).
Spomenimo i to da je Hrvatska olimpijska akademija, koju je predstavljala Danira Nakić, dopredsjednica Kluba olimpijaca, ujedno i voditeljica projekata promicanja olimpizma HOO-a, u suradnji s Hrvatskim olimpijskim odbrom, Hrvatskim športskim muzejom i Hrvatskim društvom olimpijske filatelije i memorabilije, danas u Hrvatskom športskom muzeju otvorila izložbu bogate arhivske, muzejske i knjižne građa iz Bučarove ostavštine koja će ostati dijelom budućeg Stalnog postava Hrvatskog športskog muzeja.
O Franji Bučaru:
Franjo Bučar rođen je 1866. godine u Zagrebu. Povijest i zemljopis diplomirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te doktorirao u području povijesnih znanosti u Grazu 1897. Od 1892. do 1894. studirao je na Centralnom gimnastičkom zavodu u Stockholmu. Po povratku u Zagreb, radio je kao profesor tjelesnog odgoja na zagrebačkim gimnazijama te od 1894. do 1896. organizirao Tečaj za učitelje gimnastike, prvu hrvatsku školu za obrazovanje kadrova za tjelesni odgoj. Bio je aktivan promicatelj novih sportova, osnivač brojnih klubova, strukovnih saveza te Hrvatskog sportskog saveza (1909.) i Jugoslavenskog olimpijskog odbora (1919.).
Za brojnih putovanja Europom upoznao je nekoliko članova Međunarodnog olimpijskog odbora, uz čiju je pomoć nastojao Hrvatsku učlaniti u Međunarodni olimpijski odbor. O mogućem prijemu Hrvatske u međunarodnu olimpijsku obitelj razgovarao je i s Pierreom de Coubertinom prilikom posjete Parizu 1908. godine. Coubertin se s prijemom načelno složio, ali hrvatska molba za prijem nije razmatrana na sjednicama Međunarodnog olimpijskog odbora.
Po osnutku, 1919. godine, izabran je za prvog predsjednika Jugoslavenskog olimpijskog odbora i tu je dužnost obnašao do 20. siječnja 1927. Članom Međunarodnog olimpijskog odbora postao je 1920. godine.
O zadacima i problemima vezanim uz olimpizam dopisivao se s predsjednicima Međunarodnog olimpijskog odbora, de Coubertinom, Henri Bailler-Latourom i Siegfridom Edströmom.
Nakon II. Svjetskog rata ponudio se tadašnjoj vlasti da bude posrednik u uključivanju države u Međunarodni olimpijski odbor. Poslao je pismo Fiskulturnom odboru Hrvatske, no odgovor nije dočekao – preminuo je 26. prosinca 1946.
Tijekom više od pedeset godina rada u sportu i publicističkog djelovanja, u brojnim je hrvatskim dnevnim novinama, stručnim časopisima, leksikonima i enciklopedijama objavio mnogobrojne članke o olimpizmu. Bio je suradnik u brojnim monografijama sportskih organizacija i glasilima Jugoslavenskog olimpijskog odbora.
